europskenovine.eu Bruxellex – Strasbourg – Zagreb
Što je Europski migracijski program? Odgovor na migracije jedan je od deset političkih prioriteta Komisije. Europskim migracijskim programom političke smjernice predsjednika Junckera razrađene su u prilagođene inicijative radi boljeg upravljanja svim aspektima migracija.
Što je Europski migracijski program?
Odgovor na migracije jedan je od deset političkih prioriteta Komisije. Europskim migracijskim programom političke smjernice predsjednika Junckera razvijaju se u prilagođene inicijative radi boljeg upravljanja svim aspektima migracija.U okviru tog programa donesenog 13. svibnja 2015. predlaže se konkretan odgovor na trenutačnu krizu i za spašavanje života na moru te srednjoročne i dugoročne strukturne mjere.
Europska komisija predano i neprestano radi na usklađenom europskom odgovoru na problem izbjeglica i migracija.
Prvi provedbeni paket Europskog programa za migracije donesen je 27. svibnja te uključuje prijedlog da se prvi put pokrene primjena članka 78. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kako bi se premještanjem 40 000 tražitelja azila pomoglo Italiji i Grčkoj: preporuku za sustav preseljenja 20 000 osoba iz trećih zemalja akcijski plan za borbu protiv krijumčarenja migranata te potrebne izmjene proračuna Unije za jačanje operacija na moru Triton i Poseidon kako bi se spasilo više života.
Kako Komisija osigurava provedbu zajedničkih pravila EU-a?
Druga strana solidarnosti s najizloženijim državama članicama jest da svi moraju odgovorno primjenjivati zajednička pravila EU-a. Europski migracijski program temelji se na jednostavnom načelu: pomoći migrantima kojima je potrebna međunarodna zaštita i vratiti migrante koji nemaju pravo boravka na području EU-a. Za provedbu te europske migracijske politike nužno je da sve države članice u potpunosti provode zajednička pravila o azilu i nezakonitim migracijama dogovorena na razini EU-a.
Zajednički europski sustav azila sastoji se od pet zakonodavnih akata (Dublinska uredba, Direktiva o postupcima azila, Direktiva o kvalifikaciji, Direktiva o uvjetima prihvata i pravila europske baze otisaka prstiju za identificiranje tražitelja azila i ilegalnih imigranata Eurodac) Svi su oni doneseni nedavno, s obzirom na to da je prvi prijedlog iznesen tek 2008., a posljednji akti stupili su na snagu tek 21. srpnja 2015.
Komisija će dati prednost potpunoj i usklađenoj provedbi Zajedničkog europskog sustava azila tako što će pomno pratiti provedbu pravila te po potrebi pokretati postupke zbog povrede. Plan premještanja koji predlaže Komisija također podrazumijeva davanje prednosti potpunoj provedbi pravila EU-a.
Komisija je već pokrenula 32 postupka protiv većeg broja država članica zbog povreda (vidjeti prilog), uključujući i postupke protiv najizloženijih država članica zbog povreda tih vrlo novih pravila. Posebna pozornost posvetit će se prenošenju i provedbi obveze uzimanja otisaka prstiju, obveze osiguravanja materijalnih uvjeta prihvata te obveze sustavnog izdavanja i izvršenja odluka o vraćanju.
Posljednjih tjedana Komisija komunicira s nekoliko država članica o poštovanju Uredbe o uspostavi sustava Eurodac kojom se od država članica traži da uzimaju i dijele podatke o otiscima prstiju svakog podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i svakog državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva koji su uhvaćeni u nezakonitom prelasku vanjske granice države članice i stariji od 14 godina.
Usporedno s time Komisija će poduzeti korake kako bi se osigurala usklađenost s Direktivom o uvjetima prihvata u brojnim državama članicama. Primjereni uvjeti prihvata u svim državama članicama preduvjet su za učinkovito djelovanje zajedničkog europskog sustava azila. Kao što je najavljeno u danas donesenom Akcijskom planu EU-a o vraćanju, Komisija će također pokretati postupke zbog povrede kako bi se osigurala potpuna provedba Direktive o vraćanju, uključujući i obvezu izdavanja i izvršenja odluka o vraćanju.
Što predlaže Komisija?
Sveobuhvatni paket mjera koji je danas predstavila Europska komisija uključuje sljedeće konkretne mjere kao odgovor na trenutačnu izbjegličku krizu i pripremu za buduće izazove:
Prijedlog hitnog premještanja 120 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna zaštita iz Grčke, Mađarske i Italije;
Trajni mehanizam premještanja u krizama za sve države članice;
Zajednički europski popis sigurnih zemalja porijekla;
Poboljšavanje politike vraćanja uz pomoć zajedničkog Priručnika o vraćanju i Akcijskog plana EU-a o vraćanju;
Komunikacija o pravilima javne nabave za mjere potpore izbjeglicama;
Komunikacija o rješavanju vanjske dimenzije izbjegličke krize;
Krizni uzajamni fond za Afriku.
1) Hitni prijedlog premještanja 120 000 izbjeglica iz Italije, Grčke i Mađarske
Što je pravna osnova za prijedlog hitnog premještanja?
Pravna osnova utvrđena je člankom 78. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u kojem se navodi da: „u slučaju da se jedna ili više država članica nađe u kriznoj situaciji zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja, Vijeće, na prijedlog Komisije, može usvojiti privremene mjere u korist dotične države članice ili dotičnih država članica. Vijeće odlučuje nakon savjetovanja s Europskim parlamentom”.
Koji su kriteriji za primjenu članka 78. stavka 3. UFEU-a?
Kriteriji za primjenu članka 78. stavka 3. UFEU-a određeni su Ugovorom: jedna ili više država članica mora se naći u kriznoj situaciji zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja. Mehanizam se aktivira u iznimnim okolnostima kada, na temelju jasnih i mjerljivih naznaka, sustav azila predmetne države članice može biti ugrožen konstantno velikim priljevom izbjeglica na njezino državno područje, a posebno onih kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita. Prema tome, preduvjeti za aktiviranje mehanizma su velika hitnost i ozbiljnost problema.
Koliko će ljudi biti premješteno i prema kojim kriterijima? Kako će se to financirati?
Komisija predlaže premještanje 120 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Italije (15 600), Grčke (50 400) i Mađarske (54 000). Premještanje bi se provelo u skladu s obveznim ključem raspodjele koji se temelji na objektivnim i mjerljivim kriterijima (40 % broj stanovnika, 40 % BDP, 10 % prosječni broj prethodnih zahtjeva za azil, 10 % stopa nezaposlenosti). Primjenjivat će se na podnositelje zahtjeva s državljanstvom zemalja koje na razini EU-a imaju prosječnu stopu priznavanja prava na azil od najmanje 75%.[1] To se nadovezuje na Komisijin svibanjski prijedlog za premještanje 40 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Italije i Grčke u druge države članice EU-a, čime ukupni predloženi broj raste na 160 000.
Iz proračuna EU-a osigurat će se namjenska sredstva od 780 milijuna EUR za potporu tom programu. Države članice koje će primiti premještene osobe dobit će pomoć u iznosu od 6000 EUR po osobi, uključujući i stopu pretfinanciranja od 50 % kako bi se osiguralo brzo djelovanje nacionalnih tijela. Italija, Grčka i Mađarska primit će 500 EUR za svaku premještenu osobu kako bi se pokrili troškovi prijevoza.
Hoće li sve države članice morati sudjelovati?
Ujedinjena Kraljevina i Irska na temelju Ugovora imaju mogućnost dobrovoljnog sudjelovanja, dok Danska ima pravo izuzeća bez mogućnosti sudjelovanja.
Prijedlogom Komisije predviđa se ključ raspodjele koji je obvezan za sve države članice. Ako iz opravdanih i objektivnih razloga kao što je elementarna nepogoda država članica privremeno ne može sudjelovati u obveznom mehanizmu solidarnosti ili mehanizmu hitnog premještanja, morat će uplatiti financijski doprinos u proračun EU-a u iznosu od najviše 0,002 % svojeg BDP-a. Europska komisija analizirat će razloge koje država navede i donijeti odluku je li njima opravdano nesudjelovanje te države u programu na najviše 12 mjeseci. Uplaćeni financijski doprinosi upotrijebit će se za financiranje mjera koje poduzimaju sve druge države EU-a za rješavanje krize. Sredstva koja su bila namijenjena državama članicama koje ne sudjeluju preraspodijelit će se na preostale države EU-a.
Na temelju čega su odabrane Italija i Grčka i zašto se sada dodaje Mađarska?
Od početka je ove godine u Italiju nezakonito stiglo oko 116 000 migranata (uključujući i oko 10 000 nezakonitih migranata koje su registrirala lokalna tijela, ali koji još nisu potvrđeni u podacima Frontexa). U svibnju i lipnju ove godine Frontex je zabilježio 34 691 nezakonitih prelazaka granice, a u srpnju i kolovozu 42 356, što je rast od 20 %.
Snažan porast zabilježen je ove godine u Grčkoj, s više od 211 000 nezakonitih migranata koji su ušli u zemlju (uključujući i oko 28 000 nezakonitih migranata koje su registrirala lokalna tijela, ali koji još nisu potvrđeni u podacima Frontexa). U svibnju i lipnju ove godine Frontex je zabilježio 53 624 nezakonita prelaska granice, a u srpnju i kolovozu 137 000, što je rast od 250 %.
U Mađarskoj je u prvih osam mjeseci 2015. zabilježeno više od 145 000 nezakonitih prelazaka granice (uključujući i oko 3 000 nezakonitih migranata koje su registrirala lokalna tijela, ali koji još nisu potvrđeni u podacima Frontexa). U svibnju i lipnju ove godine zabilježeno je 53 642 nezakonitih prelazaka granice, a u srpnju i kolovozu 78 472, što je rast od 150 %.
Što će se dogoditi sa svibanjskim prijedlogom za hitno premještanje 40 000 osoba?
Prijedlog za pomoć Italiji i Grčkoj kojem je Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove dalo potporu u srpnju i dalje vrijedi. Današnjim prijedlogom premještanja 120 000 tražitelja azila proširuje se već načelno dogovoreni premještaj 40 000 tražitelja azila koje su države članice načelno pristale premjestiti u sljedeće dvije godine.
Na koga će se najvjerojatnije odnositi plan premještanja?
Mehanizam premještanja odnosit će se samo na državljane država koje imaju prosječnu stopu priznavanja prava na azil jednaku ili veću od 75% na temelju podataka Eurostata za prethodno tromjesečje. U 2014. dva državljanstva imala su stopu priznavanja višu od 75 %: Sirijci i Eritrejci. Prema najnovijim tromjesečnih podacima iz 2015., prag od 75 % sada premašuju državljani Sirije, Eritreje i Iraka. Državljanstva koja prelaze prag objavljivat će se na tromjesečnoj bazi na temelju podataka Eurostata.
Zašto je Komisija odredila stopu priznavanja od 75 %?
Stopa priznavanja od 75 % ima dvostruku svrhu: osigurati da svi podnositelji zahtjeva kojima je hitno i nedvojbeno potrebna zaštita mogu ostvariti pravo na zaštitu što je moguće prije; spriječiti da podnositelji zahtjeva koji vjerojatno neće ostvariti pravo na azil budu premješteni, čime bi se neopravdano produljio njihov boravak u EU-u.
Po kojem se ključu provodi premještanje?
Predložena raspodjela temelji se na:
a) broju stanovnika (uz ponder od 40 %),
b)ukupnom BDP-u (uz ponder od 40 %),
c) korektivnom faktoru koji se temelji na prosječnom broju zahtjeva za azil tijekom prethodne četiri godine (uz ponder od 10 %, ali najviše do 30 % vrijednosti učinka broja stanovnika i BDP-a na ključ kako bi se izbjegao nerazmjerni učinak)
d) korektivnom faktoru koji se temelji na stopi nezaposlenosti (uz ponder od 10%, ali najviše do 30% vrijednosti učinka broja stanovnika i BDP-a na ključ kako bi se izbjegao nerazmjerni učinak).
Korektivni faktori za prosječni broj zahtjeva za azil i stopu nezaposlenosti primjenjuju se obrnuto, što znači da se manji broj ljudi premješta u države članice koje imaju postojeći visok broj zahtjeva za azil i visoku stopu nezaposlenosti.
Je li ključ raspodjele objektivan?
Raspodjela se temelji na objektivnim, mjerljivim i provjerljivim kriterijima i podacima koji su ponderirani odgovarajućim faktorima. Ti su faktori transparentni i informacije na kojima se temelje države članice i pridružene članice same dostavljaju Eurostatu.
Je li to u skladu s Dublinskim sustavom?
Dublinski sustav u okviru kojeg se traži da se zahtjevi za azil obrađuju u zemlji prvog ulaska ostaje osnovni sustav.
Za premještene osobe posljedica je predložene odluke ograničeno i privremeno odstupanje od određenih odredaba Dublinske uredbe, posebno u pogledu kriterija za određivanje države članice nadležne za razmatranje zahtjeva za azil. To se posebno odnosi na državu u koju bi tražitelj azila ili korisnik zaštite bio vraćen u slučaju sekundarnih kretanja. Inače se Dublinska uredba i dalje primjenjuje kao važeća za sve zahtjeve za azil podnesene u Europskoj uniji.
Stoga, ako se osoba premjesti iz, primjerice, Italije u drugu državu članicu EU-a te joj se tamo odobri azil, ona će imati zakonsko pravo na boravak samo u toj državi. Odluči li se takva osoba preseliti u drugu državu članicu EU-a, Dublinskim sustavom omogućilo bi se njezino vraćanje u zemlju boravišta.
Komisija je već pokrenula ocjenu Dublinskog sustava i na temelju nje razmotrit će je li potrebno revidirati Dublinsku uredbu. Današnji zakonodavni paket dopunjuje Dublinsku uredbu trajnim mehanizmom premještanja u krizama.
Koje su obveze i uvjeti za države članice koje žele upotrijebiti mehanizam hitnog premještanja?
Pristupom žarišta predloženim u okviru Europskog programa za migracije pridonijet će se provedbi programa privremenog premještanja koji je Europska komisija predložila 27. svibnja i 9. rujna: osobe kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita odabrat će se u najizloženijim državama članicama i premjestiti u drugu državu članicu u kojoj će se obraditi njihov zahtjev za azil.
Italija i Grčka prve su države članice u kojima se pristup žarišta trenutačno provodi. I druge države članice mogu imati koristi od pristupa žarišta. Dana 15. srpnja 2015. povjerenik Avramopoulos poslao je državama članicama plan provedbe pristupa žarišta kojim se pruža operativna potpora Italiji i Grčkoj, sastavljen u suradnji s državama članicama te Frontexom, Europskim potpornim uredom za azil, Europolom i Eurojustom.
Dva će sustava žarišta ubrzo početi s djelovanjem. Operativno planiranje u završnoj je fazi i za Italiju i za Grčku, a velik broj povezanih resursa već se primjenjuje na terenu.
Osim operativne potpore u okviru hitnih mjera predviđa se da zemlje korisnice moraju Komisiji dostaviti plan koji uključuje odgovarajuće mjere u području azila, prvog prihvata i vraćanja kojima će se ojačati kapacitet, kvaliteta i učinkovitost njihovih sustava u tim područjima kao i mjere za osiguranje odgovarajuće provedbe hitnog premještanja.
Kako će se izbjeći „sekundarna kretanja”? Neće li se ljudi jednostavno preseliti u drugu državu članicu EU-a?
Osoba premještena u drugu državu EU-a imat će pravo legalnog boravka samo u toj zemlji i neće se moći preseliti u drugu državu članicu EU-a.
Ako to učini i bude uhvaćena, bit će vraćena u zemlju boravišta prema pravilima Dublinske uredbe.
Od svih osoba koje će se premještati iz najizloženijih država članica uzet će se otisci prstiju što znači da će za svaku osobu biti lako utvrditi zemlju boravišta.
Činjenicom da će premještena osoba imati prava povezana s međunarodnom zaštitom samo u državi članici u koju je premještena obeshrabrivat će se sekundarna kretanja.
Komisija je također preporučila državama članicama da razmotre uvođenje obveze redovitog javljanja za premještene osobe koje su podnijele zahtjev za azil te pružanje samo materijalnih uvjeta prihvata (pružanje hrane, stanovanja i odjeće samo u naravi).
2.) Trajni mehanizam premještanja u krizama za sve države članice
Zašto Komisija predlaže trajni mehanizam premještanja u krizama?
Aktualna izbjeglička kriza pokazala je da ekstreman pritisak na sustav azila neke države članice može ugroziti primjenu Dublinskih pravila. Postojeći sustav ne dopušta odstupanje od kriterija odgovornosti, što dovodi do neravnoteže i u nekim slučajevima pooštrava krizu. Komisija predlaže dopunu Dublinske uredbe kako bi se uspostavio krizni mehanizam premještanja podnositelja zahtjeva za azil kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita. To će EU-u omogućiti odgovor na hitne situacije i pomoći državama članicama suočenima s izvanrednim okolnostima a da ne mora svaki put prolaziti kroz dugačak postupak donošenja u Vijeću.
Trajni mehanizam premještanja u krizama aktivirala bi Europska komisija u situaciji kada je država članica suočena s kriznom situacijom koju karakterizira velik i nerazmjeran priljev državljana trećih zemalja koji stvara znatan pritisak na njezin sustav azila.
Kako će taj mehanizam konkretno djelovati? Tko će odlučivati kada će se mehanizam primjenjivati?
Komisija utvrđuje postoji li kriza na temelju:
rasta broja podnositelja zahtjeva za azil u posljednjih šest mjeseci
rast broja nezakonitih prelazaka granice u posljednjih šest mjeseci
broja zahtjeva za azil po stanovniku u usporedbi s prosjekom EU-a.
Komisija će također morati predložiti broj osoba koje treba premjestiti iz države članice koja je u kriznoj situaciji. U obzir će pritom uzimati sljedeće kriterije:
broj podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu po stanovniku u državi članici u posljednjih 18 mjeseci (i posebno u posljednjih šest mjeseci) u odnosu na prosjek Unije
kapacitet sustava azila te države članice;
sudjelovanje države članice u prethodnim mjerama solidarnosti kao i u kojoj mjeri je država članica imala koristi od prethodnih mjera solidarnosti EU-a.
Broj osoba koje treba premjestiti određivat će Komisija, no on neće biti viši od 40 % od broja zahtjeva za azil podnesenih u posljednjih šest mjeseci.
Kako će se odrediti raspodjela?
Predloženi ključ za raspodjelu temelji se na:
a) broju stanovnika (uz ponder od 40 %),
b) ukupnom BDP-u (uz ponder od 40 %),
c)prosječnom broju zahtjeva za azil tijekom prethodne četiri godine (uz obrnuti ponder od 10 %, ali najviše do 30 % vrijednosti učinka broja stanovnika i BDP-a na ključ kako bi se izbjegao nerazmjerni učinak)
d) stopi nezaposlenosti (uz obrnuti ponder od 10 %, ali najviše do 30 % vrijednosti učinka broja stanovnika i BDP-a na ključ kako bi se izbjegao nerazmjerni učinak).
Osim toga, svaka država članica primateljica imenuje službenike za vezu koji će raditi na odabiru osoba čije kvalifikacije, jezične vještine te obiteljske, kulturne i društvene veze odgovaraju toj zemlji radi olakšavanja integracije.
Hoće li sve države članice morati sudjelovati?
Kao i u slučaju mehanizma za hitno premještanje, Ujedinjena Kraljevina i Irska na temelju Ugovora imaju mogućnost dobrovoljnog sudjelovanja, dok Danska ima pravo izuzeća bez mogućnosti sudjelovanja.
Komisija predviđa ključ raspodjele koji je obvezan za sve države članice. Ako iz opravdanih i objektivnih razloga kao što je elementarna nepogoda država članica privremeno ne može sudjelovati u obaveznom mehanizmu solidarnosti ili mehanizmu hitnog premještanja, morat će uplatiti financijski doprinos u proračun EU-a u iznosu od najviše 0,002 % svojeg BDP-a. Europska komisija analizirat će razloge koje država navede i donijeti odluku je li njima opravdano nesudjelovanje te države u programu na najviše 12 mjeseci. Financijski doprinosi upotrijebit će se za financiranje mjera koje poduzimaju sve druge države EU-a za rješavanje krize. Sredstva koja su bila namijenjena državama članicama koje ne sudjeluju preraspodijelit će se na preostale države EU-a.
Tko će biti premješten?
Premještat će se samo državljani zemalja za koje je udio prvostupanjskih odluka kojima se odobrava međunarodna zaštita 75 % ili viši na temelju najnovijih dostupnih tromjesečnih podataka Eurostata.Stopa priznavanja od 75 % ima dvostruku svrhu: osigurati da svi podnositelji zahtjeva kojima je hitno i nedvojbeno potrebna zaštita mogu ostvariti svoje pravo na zaštitu što je moguće prije; spriječiti da podnositelji zahtjeva koji vjerojatno neće ostvariti pravo na azil budu premješteni, čime bi se neopravdano produljio njihov boravak u EU-u.
Kako će se određivati kandidati za premještanje?
Država članica iz koje će se premještati podnositelji zahtjeva odabrat će pojedince koje bi se moglo premjestiti u druge države članice. Prednost će imati ranjivi podnositelji zahtjeva. Države članice brinu da članovi iste obitelji budu premješteni u isto područje. Prilikom odlučivanja u koju će se državu podnositelj zahtjeva premjestiti uzet će se u obzir njegove kvalifikacije i vještine. To će obuhvatiti njihove jezične i stručne vještine te druge kriterije na temelju dokazanih obiteljskih, kulturnih i socijalnih veza kojima bi se olakšala integracija. Svaka država članica primateljica imenuje službenike za vezu koji će pomagati u postupku odabira.
Postupak premještanja trebalo bi završiti što je brže moguće, a najkasnije dva mjeseca nakon što država članica u koju se osobe premještaju službeno navede broj podnositelja zahtjeva koje se može premjestiti na njezino državno područje.
3.) Zajednički europski popis sigurnih zemalja porijekla
Zašto Komisija predlaže popis sigurnih zemalja porijekla na razini EU-a i koje su zemlje na njemu?
Postojećim zakonodavstvom EU-a o azilu omogućuje se državama članicama da izrade vlastite nacionalne popise sigurnih zemalja porijekla, no ne predviđa se zajednički i obvezujući popis na razini EU-a. Dvanaest[2] država članica EU-a već ima nacionalne popise sigurnih zemalja porijekla, no nikad nije postojao usklađen popis na razini EU-a.
Komisija predlaže izradu popisa sigurnih zemalja porijekla na razini EU-a kojim bi se svim državama članicama olakšala primjena koncepta sigurne zemlje porijekla u postupcima azila. Na tom bi se popisu za početak trebale nalaziti Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Srbija i Turska. Državljani tih sedam zemalja podnose oko 17 % od ukupnog broja zahtjeva za azil u EU-u. U budućnosti i druge zemlje mogu biti uključene nakon temeljite procjene Komisije i postupka donošenja suzakonodavnih tijela (Europski parlament i Vijeće).
Tim zajedničkim popisom omogućit će se državama članicama da ubrzaju postupke obrade zahtjeva za azil za podnositelje zahtjeva iz zemalja koje se smatraju sigurnim zemljama porijekla te smanjiti razlike u pristupu sličnim zahtjevima za azil među državama članicama. Popisom će se također uklonili potencijalne „rupe u zakonu” i smanjiti sekundarna kretanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji mogu nastojati doći do određene države članice zbog pretpostavljenih većih šansi za uspješno odobrenje zaštite. Popisom sigurnih zemalja porijekla omogućit će se i učinkovitije vraćanje podnositelja zahtjeva koji ne ispunjavaju uvjete za odobrenje azila.
Zašto se ove zemlje nalaze na toj listi?
Te su zemlje odabrane zato što se smatra da u načelu ispunjavaju zahtjeve utvrđene u Direktivi o postupcima azila. Na temelju te Direktive zemlja se smatra sigurnom zemljom porijekla ako se na temelju pravnog položaja primjenom prava u okviru demokratskog sustava i općih političkih okolnosti može zaključiti da općenito i trajno nema progona, nema mučenja ili nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja i da nema prijetnje zbog općeg nasilja u razmjerima međunarodnog ili unutarnjeg oružanog napada.
Osim toga, većinu tih zemalja Europsko vijeće proglasilo je zemljama kandidatkinjama koje ispunjavaju tzv. „kriterije iz Kopenhagena” (kojima se jamče demokracija, vladavina prava, ljudska prava te poštovanje i zaštita manjina). Zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u stoga su obično „sigurne”. Komisija će redovito preispitivati situaciju u tim zemljama i prema potrebi može predložiti privremeno uklanjanje zemalja s popisa. Napredak zemalja kandidatkinja u ispunjavanju političkih i gospodarskih kriterija kao i usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a ocjenjuje se svake godine u godišnjem izvješću o napretku Europske komisije.
Obrazloženje odabira po zemlji
Albanija:
Tijekom 2014. povrede Povelje Europske unije o ljudskim pravima utvrđene su u 4 od 150 zahtjeva.
7.8 % zahtjeva smatrano je utemeljenima 2014.
8 država članica već je smatra sigurnom zemljom porijekla.
Država kandidatkinja za članstvo u EU-u
Bosna i Hercegovina:
Tijekom 2014. povrede Povelje Europske unije o ljudskim pravima utvrđene su u 5 od 1196 zahtjeva.
4.6 % zahtjeva smatrano je utemeljenima 2014.
9 država članica već je smatra sigurnom zemljom porijekla.
Bivša jugoslavenska republika Makedonija:
Tijekom 2014. povrede Povelje Europske unije o ljudskim pravima utvrđene su u 6 od 502 zahtjeva.
0.9 % zahtjeva smatrano je utemeljenima 2014.
7 država članica već je smatra sigurnom zemljom porijekla.
Država kandidatkinja za članstvo u EU-u
Kosovo:
6.3 % zahtjeva smatrano je utemeljenima 2014.
6 država članica već ga smatra sigurnom zemljom porijekla.
Crna Gora:
Tijekom 2014. povrede Povelje Europske unije o ljudskim pravima utvrđene su u 1 od 447 zahtjeva.
3 % zahtjeva smatrano je utemeljenima 2014.
9 država članica već je smatra sigurnom zemljom porijekla.
Država kandidatkinja za članstvo u EU-u
Srbija:
Tijekom 2014. povrede Povelje Europske unije o ljudskim pravima utvrđene su u 16 od 11 490 zahtjeva.
1.8 % zahtjeva smatrano je utemeljenima 2014.
9 država članica već je smatra sigurnom zemljom porijekla.
Država kandidatkinja za članstvo u EU-u
Turska:
Tijekom 2014. povrede Povelje Europske unije o ljudskim pravima utvrđene su u 94 od 2899 zahtjeva.
23.1 % zahtjeva smatrano je utemeljenima 2014.
1 država članica već je smatra sigurnom zemljom porijekla.
Država kandidatkinja za članstvo u EU-u
Zašto se na popisu nalaze samo te zemlje? Mogu li se u budućnosti dodavati ili uklanjati zemlje s popisa?
Ovaj prijedlog treba smatrati prvim korakom u izradi sveobuhvatnog zajedničkog popisa sigurnih zemalja porijekla na razini Unije. Komisija stoga u budućnosti može predložiti dodavanje daljnjih trećih zemalja, nakon što trenutačni prijedlog donesu Europski parlament i Vijeće.
Prioritet će se dati utvrđivanju i dodavanju trećih zemalja iz kojih dolazi znatan broj podnositelja zahtjeva za azil dok samo ograničeni broj državljana dobiva status izbjeglice.
Predloženom Uredbom predviđa se da Komisija može na godinu dana (uz mogućnost produžetka) ukloniti zemlju s popisa u slučaju iznenadnog pogoršanja stanja u toj zemlji. Takvo uklanjanje temeljit će se na obrazloženoj procjeni kojom se pokazuje da uvjeti da bi se zemlja smatrala sigurnom državom porijekla više nisu ispunjeni.
Što to konkretno znači za državljane tih zemalja koji traže azil u državi članici EU-a? Hoće li njihov zahtjev biti automatski odbijen?
Čak i ako osoba dolazi iz zemlje koja se smatra sigurnom, to ne znači da se zahtjev za azil neće obraditi ili da će odmah biti vraćena. Svatko tko zatraži azil ima pravo da se njegov zahtjev pojedinačno obradi u skladu s pravilima utvrđenima u Direktivi o postupcima azila i Direktivi o kvalifikaciji.
Ako se neka zemlja smatra sigurnom zemljom porijekla omogućuje se učinkovitija obrada zahtjeva za azil podnositelja koji dolaze iz te zemlje i brže vraćanje migranata koji ne ispunjavaju uvjete za dobivanje azila u njihove matične zemlje. Dok se zakonodavstvom EU-a predviđa rok od šest do najviše 21 mjesec za obradu zahtjeva za azil ako se radi o zemljama koje se nalaze na nacionalnom popisu sigurnih zemalja porijekla, države članice mogu primijeniti ubrzane postupke koji trenutačno traju od pet mjeseci do svega nekoliko dana.
Kako će to pomoći u borbi protiv zlouporabe nacionalnih sustava azila i zajedničkog europskog sustava azila?
Dosljednom primjenom pojednostavljenih postupaka predviđenih u okviru Direktive o postupcima azila omogućit će se brža obrada zahtjeva za azil te tako povećati cjelokupna učinkovitost nacionalnih sustava azila država članica. Osim toga, izrada popisa sigurnih zemalja porijekla smanjit će učestalost pokušaja zlouporabe europskog sustava azila i državama članicama omogućiti da ulože više resursa u pružanje odgovarajuće zaštite osobama kojima je ona uistinu potrebna.
4.) Poboljšavanje politike vraćanja uz pomoć zajedničkog Priručnika o vraćanju i Akcijskog plana EU-a o vraćanju
Zašto europski program za vraćanje?
Ekonomski migranti za prijevoz do Europe plaćaju visoke iznose krijumčarima bez obzira na rizike jer pretpostavljaju da će kad stignu u EU vjerojatno tu i ostati. U 2014. je manje od 40 % nezakonitih migranata kojima je naređeno da napuste EU zaista i otišlo. Taj je trend u skladu s niskom stopom povratka u zadnjih nekoliko godina (u 2013. se od 430 400 osoba za koje je donesena odluka o vraćanju otprilike 215 000 zaista i vratilo u matične zemlje, dok se u 2012. od 484 000 osoba kojima je naređeno da se vrate otprilike 178 000 zaista i vratilo; u 2011., od 491 000 osoba kojima je naređeno da se vrate, u matične zemlje vratilo se oko 167 000).
Jedan od najučinkovitijih načina za rješavanje pitanja nezakonitemigracije je sustavna – dobrovoljna ili prisilna – repatrijacija osoba koje više nemaju pravo ostati u Europi. Snažnom se politikom vraćanja omogućava snažna politika azila.
Europsko vijeće je 25. i 26. lipnja 2015. pozvalo Komisiju „da uspostavi namjenski Europski program vraćanja”. Predloženi Akcijski plan EU-a za vraćanje i Priručnik o vraćanju odgovori su Komisije na taj zahtjev.
Što je Akcijski plan EU-a za vraćanje?
Akcijskim planom EU-a za vraćanje nudi se kratkoročni i dugoročni praktični okvir za poboljšavanje politika država članica u pogledu vraćanja. Kako bi se poticalo dobrovoljna vraćanja, Planom će se utvrditi nedostatke nacionalnih dobrovoljnih shema za povratak i promicati najbolje prakse za povratak i reintegraciju, uz potporu Europske mreže za migracije i financiranje iz Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI).
Akcijskim se planom također predviđa da se do 2017. provede preispitivanje i moguća izmjena Direktive o vraćanju. Nakon ocjene Schengenskog informacijskog sustava (SIS), predviđeno je da se do 2016. sastave zakonodavni prijedlozi o obveznom unošenju zabrana ulaska i odluka o vraćanju u SIS, kao i revidirani prijedlog o pametnim granicama. Kako je najavljeno u okviru Europskog migracijskog programa, Komisija će 2016. predložiti i proširivanje mandata Frontexa kako bi mogao upravljati vraćanjem. Konačno, Europski časnici za vezu zaduženi za migracije rasporedit će se u izaslanstva EU-a u ključnim ishodišnim i tranzitnim zemljama kako bi se olakšala suradnja u pitanjima prihvata njihovih vraćenih državljana; ponovni prihvat nezakonitih migranata jasan je prioritet u odnosima s trećim zemljama.
Što je predloženi Priručnik o vraćanju?
Priručnikom o vraćanju pružaju se praktične smjernice za osoblje koje je uključeno u zadatke povezane s vraćanjem u svim državama članicama koje primjenjuju Direktivu o vraćanju. U njemu se iznose objašnjenja, alati i primjeri za bolju provedbu Direktive. To uključuje uvjete za uhićenje i zadržavanje, dobrovoljne odlaske i metode udaljavanja, zabrane ulaska i proceduralne zaštitne mehanizme. Priručnikom se nastoji uskladiti provedba Direktive o vraćanju u svim državama članicama i učiniti tu provedbu djelotvornijom.
Koga će se vraćati?
Prema Direktivi o vraćanju, Programom se cilja na državljane trećih zemalja koji ilegalno borave na području države članice. Vraćanje se ne odnosi na one koji traže azil ili im treba zaštita i u strahu su od rata ili progona. U Direktivi o vraćanju također se jasno navodi obveza poštovanja načela zabrane protjerivanja u opasnu situaciju (non-refoulement) (u značenju da nijedna država neće protjerati ili vratiti („refouler”) izbjeglicu na granicu ili područje gdje će njegov/njezin život ili sloboda biti ugrožena zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja).
Tko odlučuje tko će se vraćati?
Odluke o vraćanju donose neovisna nacionalna sudska tijela. Sva pravila i zaštitni mehanizmi koji se odnose na vraćanje nezakonitih migranata izneseni su u Direktivi o vraćanju, a Europski program vraćanja osmišljen je kako bi se osigurala učinkovitija provedba postojećeg zakonodavnog instrumenta. Izdavanje naloga za vraćanje i dalje je u isključivoj nadležnosti država članica.
Koja će biti uloga Frontexa?
Frontex ima ključnu uloguu poboljšavanju praktične suradnje u pitanjima vraćanja i ta će se uloga povećavati. Agencija ima zadatak pružanja pomoći državama članicama u pitanjima vraćanja nezakonitih migranata, posebno organiziranjem zajedničkih operacija vraćanja te utvrđivanjem najboljih praksi u pogledu pribavljanja putnih dokumenata i udaljavanja migranata. Također će se putem mreže izravnih točaka za kontakt konsolidirati uloga Frontexa kao EU-ova centra za razmjenu operativnih iskustava i znanja u pitanjima vraćanja.
U 2016. Komisija će iznijeti zakonodavne prijedloge za jačanje mandata Frontexa u odnosu na vraćanje. Ispitat će načine kako bi se Agenciji pružilo dvojni mandat koji bi se odnosio na koordinaciju operativne suradnje država članica u upravljanju vanjskim granicama i vraćanje nezakonitih migranata. Kako bi se konkretnije ostvarila uloga Agencije u pitanjima vraćanja, Komisija namjerava predložiti stvaranje namjenskog Ureda Frontexa za vraćanje. Posebno na temelju iskustva sa „žarištima” Komisija će razmotriti uspostavu timova Frontexa za brzo vraćanje.
Također će ispitati načine za širenje potpore Frontexa zemljama u susjedstvu EU-a[3]pri vraćanju nezakonitih migranata, izgradnjom kapaciteta i tehničkom potporom.
Kako Komisija pruža financijsku potporu operacijama vraćanja?
Glavni je izvor financija Fond za azil, migracije i integraciju (AMIF) kojim se pruža potpora državama članicama dodjelom više od 800 milijuna EUR za operacije vraćanja od 2014. do 2020. U okviru godišnjeg programa rada za 2015., Komisija je uspostavila fond za izgradnju kapaciteta za ponovni prihvat u iznosu od 5 milijuna EUR. Komisija je predložila povećavanje proračuna Frontexa za vraćanje za 2016. do iznosa od 15 milijuna EUR.
Kako će se u okviru postupka vraćanja jamčiti temeljna prava osoba koje se vraćaju?
Poštovat će se sva prava i primjenjivati sva jamstva predviđena Direktivom o vraćanju. Među ostalim, to uključuje poštovanje načela zabrane protjerivanja u opasnu situaciju (non-refoulement), pravo na žalbu i zaštitne mehanizme koji se odnose na uvjete prihvata i zadržavanja prije udaljavanja, kao i prijevoz osobe (primjerice uzimanje u obzir je li osoba u dovoljno dobru fizičkom stanju za putovanje).
5.) Komunikacija o pravilima javne nabave za mjere potpore izbjeglicama
O čemu je riječ?
Države članice moraju brzo i na odgovarajući način zadovoljiti najhitnije potrebe tražitelja azila za smještajem, namirnicama i uslugama. U Komunikaciji se daju smjernice za nacionalna, regionalna i lokalna nadležna tijela kako bi se osiguralo da razumiju i poštuju propise EU-a kad nabavljaju te usluge.
Europskim pravilima o javnoj nabavi predviđeno je nekoliko mogućnosti za slučaj nepredviđenih događaja i zadovoljavanje hitnih potreba. Te mogućnosti sežu od znatnog skraćivanja rokova koji se obično primjenjuju do mogućnosti da se u izvanrednim okolnostima kao što je krajnja hitnost ne traži prethodna objava obavijesti o javnim natječajima.
Kad je riječ o aktualnoj azilantskoj krizi, Komisija je objavila Komunikaciju u kojoj se iznosi pregled mogućnosti za javnu nabavu koje nacionalna tijela imaju u skladu s postojećim pravilima EU-a. Posebno, u skladu s Direktivom o javnoj nabavi koja je na snazi moguć je „ubrzani ograničeni postupak” za hitne slučajeve te pregovarački postupak bez prethodne objave u izuzetnim slučajevima krajnje hitnosti. Nadalje, novom se Direktivom o javnoj nabavi 2014/24/EU također predviđa „ubrzani otvoreni postupak”. Svim se tim postojećim odredbama omogućuje brza dodjela ugovora kako bi se zadovoljilo hitne potrebe tražitelja azila.
6.) Komunikacija o rješavanju vanjske dimenzije izbjegličke krize
Europska unija kao vodeći akter na globalnoj razini i najveći donator humanitarne i razvojne pomoći na čelu je međunarodnih napora usmjerenih na rješavanje sukoba i nestabilnosti te potporu pogođenom stanovništvu. EU je tijekom posljednjih nekoliko godina osiguravao znatnu potporu ishodišnim i tranzitnim zemljama.
Što EU poduzima kad je riječ o krizama u Siriji i Iraku?
EU podupire diplomatske inicijative u cilju nalaženja političkih rješenja još od početka sukoba u Siriji i Iraku. U tom kontekstu, Komisija i Služba za vanjsko djelovanje utvrdili su u svojoj Komunikaciji koja je donesena ranije ove godine politički okvir za regionalnu strategiju, uključujući borbu protiv Da’esha; navedeni okvir uključuje i financijske obveze u iznosu od milijardu EUR.
EU aktivno djeluje na diplomatskoj i političkoj razini. EU podupire sve napore u smislu postizanja političkog rješenja uz uzajamnu suglasnost, na temelju Priopćenja iz Ženeve od 30. lipnja 2012. i u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Za postizanje trajnog rješenja potreban je – i to hitno – uključiv proces prema političkoj tranziciji koji trebaju voditi Sirijci. EU čvrsto podupire napore posebnog izaslanika UN-a u cilju olakšavanja savjetovanja sa stranama iz Sirije i potiče članove međunarodne zajednice koji imaju utjecaj na te strane da posebno preuzmu odgovornost za osiguravanje uspjeha tih napora.
Od 2011. EU i države članice EU-a osigurali su više od 3,9 milijardi EUR za financiranje humanitarne, razvojne i ekonomske pomoći te za stabilizaciju kako bi se pomoglo Sirijcima u Siriji i u regiji (u Libanonu, Jordanu, Turskoj i Iraku).
Utemeljen je i Uzajamni fond EU-a s gotovo dvije milijarde EUR kako bi se poboljšala usklađenost i pojačao odgovor EU-a na sirijsku krizu na regionalnoj razini i odgovorilo na potrebe Sirijaca u Siriji, sirijskih izbjeglica u susjednim zemljama te zajednica i lokalnih uprava u zemljama koje prihvaćaju izbjeglice. Prva dva projekta u vrijednosti od 17,5 milijuna EUR pokrenuta su danas i u njihovu okviru osigurat će se mogućnost školovanja te sigurna opskrba hranom za 240 000 sirijskih izbjeglica u Turskoj.
Turska je zemlja koja je prihvatila najviše sirijskih izbjeglica (sada dva milijuna ljudi). EU je osigurao više od 175 milijuna EUR kao doprinos ogromnim naporima Turske. Tim se sredstvima pruža potpora sirijskim i iračkim izbjeglicama u Turskoj, poglavito kako bi se osigurao njihov pristup javnim uslugama, te potpora turskim nadležnim tijelima kako bi se mogla nositi s ovom situacijom. Istovremeno je otvoren dijalog s Turskom specifično kako bi se utvrdile daljnje potrebe za potporu sirijskim izbjeglicama, uključujući u području zdravstva i obrazovanja, kao i u cilju poboljšavanja graničnih kontrola i borbe protiv organiziranih kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem nezakonitih migranata (vidjeti MEMO/15/5535).
Turska će dobiti sredstva iz Instrumenta pretpristupne pomoći u području unutarnjih poslova, u iznosu od 245 milijuna EUR za razdoblje 2014. – 2016. Turska će zajedno sa zemljama zapadnog Balkana također imati koristi od novoga regionalnog programa kontrole migracija. Financijska pomoć EU-a također pomaže u naporima Turske da ispuni zahtjeve iz sporazuma o ponovnom prihvatu između EU-a i Turske.
U Iraku je sada gotovo tri milijuna ljudi raseljeno unutar zemlje te je Komisija 2015. osigurala više od 65 milijuna EUR humanitarne pomoći kao odgovor na iračku krizu. Humanitarna pomoć EU-a toj zemlji, uključujući iračku regiju Kurdistan, uključuje operacije spašavanja života te medicinsku pomoć najugroženijima.
Što EU poduzima kako bi riješio krizu u Libiji?
Zbog nedostatka državne kontrole Libija je postala glavna točka preko koje osobe iz subsaharske Afrike prelaze u Europu (ponajviše u Italiju) preko takozvane srednje mediteranske rute. Europska unija aktivno podupire dijalog libijskih strana koji predvodi UN u cilju postizanja mirnog rješenja. Europska unija niz je puta potvrdila svoju spremnost da pruži potporu budućoj vladi svim sredstvima.
Što EU poduzima kako bi pomogla zemljama zapadnog Balkana koje su suočene s priljevom izbjeglica?
Europska unija pojačava potporu zemljama zapadnog Balkana koje se trenutačno suočavaju s velikim priljevom izbjeglica, uglavnom iz Sirije. Potpora EU-a uključuje poboljšavanje mogućnosti prihvata i obrade zahtjeva za azil te jačanje suradnje u cilju borbe protiv organiziranih kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem migranata.
U tom cilju Europska komisija dovršava pripreme regionalnog programa za potporu zaštiti i pažljivoj kontroli migracija na zapadnom Balkanu, koji će se usredotočiti na tri područja: identifikacija migranata, međuregionalna i unutarregionalna razmjena informacija i mehanizmi za nuđenje rješenja za vraćanje, uz istovremenu primjenu praktičnih zaštitnih mehanizama kojima bi se vodilo računa o specifičnim potrebama migranata.
Ta će se pitanja detaljnije raspraviti na konferenciji na visokoj razini o zapadnom Balkanu koja će se održati kasnije ove godine.
Od 2007. EU je ponudio oko 600 milijuna EUR financijske pomoći za aktivnosti povezane s migracijama na zapadnom Balkanu i u Turskoj.
Što EU poduzima s afričkim partnerima?
Subsaharska Afrika i dalje se suočava sa sve većim izazovima demografskog pritiska, ekoloških problema, krajnjeg siromaštva, unutarnjih napetosti i institucionalnih slabosti koji se na nekim mjestima pretvaraju u otvorene sukobe, raseljavanje, kriminal, terorizam i radikalizaciju te nezakonite migracije, krijumčarenje i trgovinu ljudima. EU se bori s tim izazovima zajedno s afričkim partnerima primjenom svojih regionalnih strategija (za Sahel, Rog Afrike, Gvinejski zaljev) i razvojnih politika putem regionalnih i nacionalnih okvirnih programa za to područje.
Danas je Europska komisija predložila utemeljivanje Europskog kriznog uzajamnog fonda od 1,8 milijardi EUR za Afriku (vidjeti dolje). Taj će fond prvenstveno biti namijenjen rješavanju kriza u Sahelu, regiji oko jezera Čad, Rogu Afrike i sjevernoj Africi. Njime će se podupirati stabilnost i otpornost na krize te doprinijeti gospodarskom razvoju, sigurnosti i kontroli migracija.
Što je s vanjskim djelovanjem kad je riječ o borbi protiv trgovaca ljudima?
Borba protiv organiziranih kriminalnih grupa koje se bave krijumčarenjem migranata i trgovinom ljudima i dalje je ključni prioritet. Ti su kriminalci odgovorni za smrt i patnje nebrojenih ljudi koji su krenuli u potragu za boljim životom. Ključno je poboljšati suradnju na međunarodnoj razini između policije i pravosudnih sustava ishodišnih i odredišnih zemalja, kao i s relevantnim agencijama EU-a i država članica. U mnogim zemljama to će zahtijevati i potporu razvoju policije, pravosuđa i sposobnosti kontrole granica. Časnici za vezu zaduženi za migracije i stručnjaci iz područja sigurnosti koji su raspoređeni u ključnim izaslanstvima EU-a pridonijet će suradnji u ovim pitanjima. Važnu ulogu u borbi protiv organiziranog kriminala već sada ima niz operacija i misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike.
EUNAVFOR MED
Europsko vijeće 18. svibnja 2015. odlučilo je pokrenuti operaciju za kontrolu kriza (EUNAVFOR MED) u cilju borbe protiv krijumčarskih aktivnosti u južnom središnjem Sredozemlju. Borba protiv tih krijumčarskih mreža ključni je element napora Europske unije u cilju spašavanja života i sprječavanja iskorištavanja migranata.
EUNAVFOR je već pokazao svoju vrijednost prikupljanjem važnih obavještajnih podataka. Služba za vanjsko djelovanje predložila je prelazak na drugu fazu tih operacija dopuštanjem operativnog odgovora EUNAVFOR-a borbom protiv krijumčara i trgovaca ljudima na otvorenome moru. To će se raditi uz puno poštovanje međunarodnog prava.
EUCAP Sahel Niger i EUCAP Sahel Mali
EUCAP Sahel Niger trenutno se pojačava kako bi se omogućila potpora nadležnim tijelima u Nigeru u cilju bolje kontrole, sprječavanja i upravljanja nezakonitim kretanjima migranata kroz Niger, posebice Agadez kao jednu od glavnih tranzitnih postaja na putu do Europe preko Libije.
EUCAP Sahel Mali već doprinosi sprječavanju nezakonite migracije izobrazbom nacionalnih tijela zaduženih za sigurnost te je u kolovozu dostigao punu operativnu sposobnost. Može se razmotriti proširenje njegova mandata slično kao u Nigeru.
Što je sa sporazumima za ponovni prihvat?
Trenutačno je na snazi 17 sporazuma za ponovni prihvat, sa sljedećim zemljama: Hong Kong, Makao, Sri Lanka, Albanija, Rusija, Ukrajina, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija, Moldova, Pakistan, Gruzija, Armenija, Azerbajdžan, Turska i Kabo Verde.
EU je dobio mandat za pregovore s Marokom (od 2000.), Alžirom (od 2002.) i Tunisom (u 2014.), ali do sada je ostvaren slab napredak. Dobiven je i mandat za pregovore o sporazumima o ponovnom prihvatu s Kinom i Bjelarusom.
7.) Krizni uzajamni fond za Afriku
Europska komisija dodijelila je 1,8 milijardi EUR iz financijskih sredstava EU-a za osnivanje „Kriznog uzajamnog fonda za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije u Africi”.
Što je uzajamni fond?
Uzajamni fond je mehanizam koji se primjenjuje u području razvojne suradnje kako bi se udružilo znatne resurse različitih donatora. Cilj je uspostaviti jedinstveni instrument putem jedinstvenog strateškog okvira kako bi se brže i uz manje birokracije moglo dodjeljivati sredstva. Novom Financijskom uredbom EU-a (2013.) Europska komisija ovlaštena je utemeljiti europske uzajamne fondove u okviru sporazuma sklopljenog s drugim donatorima te upravljati tim fondovima.
Koje bi regije / zemlje imale koristi od Uzajamnog fonda?
Od Uzajamnog fonda koristi bi imali regija Sahel i područje jezera Čad: Burkina Faso, Kamerun, Čad, Gambija, Mali, Mauritanija, Niger, Nigerija i Senegal.
Koristi bi imalo i područje Roga Afrike: Džibuti, Eritreja, Etiopija, Kenija, Somalija, Južni Sudan, Sudan, Tanzanija i Uganda.
Naposljetku, koristi bi imala i sjeverna Afrika: Maroko, Alžir, Tunis, Libija i Egipat.
Što se želi postići Uzajamnim fondom?
Uzajamni fond pomoći će u rješavanju kriza na području Sahela, jezera Čad, Roga Afrike i sjeverne Afrike. Cilj je Fonda stvoriti stabilnost u tim regijama i doprinijeti boljoj kontroli migracija. Konkretnije, Fond će biti od pomoći u rješavanju temeljnih uzroka destabilizacije, prisilnog raseljavanja i nezakonite migracije tako što će se promicati gospodarske i jednake mogućnosti, sigurnost i razvoj.
EU želi pomoći području Sahela općenito, u smislu suočavanja sa sve većim izazovima demografskih pritisaka, ekoloških problema, krajnjeg siromaštva, unutarnjih napetosti, slabosti institucija, slabih socijalnih i gospodarskih infrastruktura te nedovoljne otpornosti na krize u opskrbi hranom; ti su izazovi na nekim mjestima doveli do otvorenih sukoba, raseljavanja, kriminala, radikalizacije i nasilnog ekstremizma, kao i do nezakonite migracije, trgovine ljudima i krijumčarenja migranata.
Kako ova potpora pomaže u rješavanju problema nezakonite migracije?
Financijska potpora regijama također bi trebala pomoći u rješavanju problema sve veće prisilne migracije, uključujući preko Sahare, Sredozemlja i ostalih ruta prema Europi. EU je već odgovorio povećavanjem humanitarne pomoći i razvojne pomoći koje pruža izbjeglicama i migrantima diljem regije. Ciljevi su Europskog migracijskog programa spriječiti daljnji gubitak života na moru i pojačati našu ukupnu suradnju s ključnim tranzitnim i ishodišnim zemljama. Njime se također želi pomoći u rješavanju temeljnih uzroka nezakonite migracije i prisilnog raseljavanja u ishodišnim i tranzitnim zemljama, posebno jačanjem vladavine prava, stvaranjem gospodarskih i obrazovnih mogućnosti, poboljšavanjem zakonite mobilnosti i izgradnjom boljeg upravljanja, uključujući u području kontrole granica, borbe protiv trgovine i krijumčarenja ljudima te učinkovitog i održivog vraćanja, ponovnog prihvata i reintegracije nezakonitih migranata koji ne ispunjavaju uvjete za zaštitu. To zahtijeva čvrstu predanost podupiranju izgradnje kapaciteta trećih zemalja u području migracija i kontrole granica, kao i stabilizaciji i razvoju tih regija Afrike, od Sahela do Roga Afrike i sjeverne Afrike.
Koje se vrste projekata mogu financirati iz Uzajamnog fonda?
Pokretanje ekonomskih programa kojima se stvaraju mogućnosti zapošljavanja, posebno za mlade i žene u lokalnim zajednicama, s naglaskom na strukovno osposobljavanje i stvaranje mikro i malih poduzeća. Nekim će se aktivnostima posebno pridonijeti potpori ponovnoj integraciji povratnika u njihove zajednice.
Projekti u okviru kojih se podupire osnovne usluge za lokalno stanovništvo, kao što je sigurnost opskrbe hranom i prehrane, zdravstvo, obrazovanje i socijalna zaštita, kao i ekološka održivost.
Projekti kojima se poboljšava kontrola migracija, uključujući obuzdavanje i sprječavanje nezakonite migracije i borbu protiv trgovine ljudima, krijumčarenja migranata te drugih povezanih kaznenih djela.
Potporu poboljšanjima u upravljanju općenito, posebno promicanjem sprječavanja sukoba i provođenja vladavine prava izgradnjom kapaciteta kojima se podupire sigurnost i razvoj, kao i provedba zakona, uključujući kontrolu granica i aspekte povezane s migracijama. Neke od aktivnosti pridonijet će sprječavanju radikalizacije i ekstremizma te borbi protiv tih pojava.
Odakle točno dolazi novac?
Komisija je udružila sredstva iz različitih financijskih instrumenata u okviru proračuna EU-a, uglavnom iz Europskog razvojnog fonda. Očekuje se da će ukupan iznos dodijeljenih sredstava dostići najmanje dvije milijarde EUR, od čega 1,8 milijardi iz instrumenata kojima upravlja Komisija.
Proračun Europske komisije u iznosu od 96,8 milijardi EUR za razdoblje od 2014. do 2020. za vanjsku suradnju EU-a, uključujući za razvojnu pomoć, ima ključnu ulogu u potpori regijama i zemljama koje su najviše pogođene globalnim migracijskim izazovima današnjice. Ta pomoć služi za potporu zemljama partnerima u rješavanju problema siromaštva, nesigurnosti, nejednakosti i nezaposlenosti.
Hoće li države članice doprinositi Uzajamnom fondu?
Prema definiciji, za uzajamni fond EU-a potrebno je da barem jedna država članica EU-a (ili donatori treće stranke, uključujući, primjerice, druge zemlje ili međunarodne organizacije) doprinese u uzajamni fond.
Nekoliko je država članica izrazilo interes za sudjelovanjem. Španjolska je već potvrdila sudjelovanje. Očekujemo znatne doprinose država članica EU-a koje bi odgovarale ambicioznom proračunu EU-a za Uzajamni fond.
Zašto Sirija nije uključena u ovaj popis regija korisnika, unatoč tome što je ishodišna zemlja većine izbjeglica koje traže azil u Europi?
S oko 3,9 milijardi EUR koje su zajedno osigurali Europska komisija i države članice za humanitarnu, razvojnu, ekonomsku i stabilizacijsku pomoć Sirijcima u njihovoj matičnoj zemlji te izbjeglicama i zajednicama koje ih prihvaćaju u susjednom Libanonu, Jordanu, Iraku, Turskoj i Egiptu, EU je vodeći donator u reakciji na sirijsku krizu.
Kao odgovor na sirijsku krizu, EU je već osnovao Regionalni uzajamni fond (vidjeti gore): Uprava Regionalnog uzajamnog fonda EU-a održala je prvu sjednicu u svibnju 2015. i prihvatila europske programe za odgovor na krizu u vrijednosti od 40 milijuna EUR. Time će se osigurati pomoć za 400 000 sirijskih izbjeglica i za zajednice u Libanonu, Turskoj, Jordanu i Iraku koje ih prihvaćaju i kojima je potrebna pomoć, s naglaskom na obrazovanje, sredstva za život i sigurnost opskrbe hranom, a posebno se nastoji pomoći djeci i mladima.
Predloženi Uzajamni fond pomoći će u koordinaciji napora koje Regionalni uzajamni fond EU-a poduzima kao odgovor na sirijsku krizu i povećati sinergije u reakciji na izbjegličku krizu. On neće služiti za izravno financiranje djelovanja u Siriji.
Koji su sljedi koraci u osnivanju ovog Uzajamnog fonda?
Prijedlog za osnivanje Uzajamnog fonda podnijet će se državama članicama. Nakon toga prijedlog treba proći odgovarajuće postupke donošenja odluka, uključujući savjetovanja s Odborom Europskog razvojnog fonda (ERF). Cilj je Komisije završiti propisani postupak prije sastanka na vrhu u Valetti 11. i 12. studenoga 2015., za kada je predviđeno potpisivanje osnivačkog akta Uzajamnog fonda.
U tom će trenutku Uzajamni fond formalno započeti postojati. Odmah nakon toga postat će operativan.
[1] Na temelju postojećih podataka premještanje bi se primjenjivalo na podnositelje zahtjeva iz Sirije, Irak i Eritreje.
[2] Austrija, Belgija, Bugarska, Češka Republika, Francuska, Irska, Luksemburg, Latvija, Njemačka, Malta, Slovačka i Ujedinjena Kraljevina.
[3] U skladu s člankom 15. Uredbe o Frontexu, Agencija i države članice moraju se pridržavati normi i standarda najmanje jednakovrijednih onima koji su utvrđeni zakonodavstvom Unije, također i kad se suradnja s trećim zemljama odvija na državnom području tih zemalja.
