Zaštita prirode u Europi: potrebne su ambicioznije mjere da bi se do 2020. zaustavio gubitak bioraznolikosti

Na temelju srednjoročne revizije strategije EU-a za bioraznolikost vidljiv je napredak u mnogim područjima, ali i potreba za većim nastojanjem država članica da je provedu kako bi se do 2020. zaustavio gubitak bioraznolikosti.

Srednjoročnom revizijom strategije EU-a za bioraznolikost ocjenjuje se je li EU na dobrom putu da zaustavi gubitak bioraznolikosti do 2020. Iz rezultata revizije vidljiv je napredak u mnogim područjima, ali i potreba za mnogo većim nastojanjem država članica da ispune obveze provedbe strategije. Ugrožena je sposobnost prirode da pročišćava zrak i vodu, oprašuje usjeve i ograničava posljedice katastrofa kao što su poplave, što bi moglo imati nepredviđene posljedice na društvo i gospodarstvo. Iz rezultata ispitivanja javnog mnijenja na razini EU-a, objavljenih danas, vidljivo je da većinu Europljana brinu posljedice gubitka bioraznolikosti te da su svjesni negativnog učinka koji to može imati na zdravlje i dobrobit ljudi te, na koncu, na naš dugoročni gospodarski razvoj.

EU je donio strategiju za zaustavljanje gubitka bioraznolikosti do 2020. Današnja ocjena, donesena na polovini provedbe strategije, pokazuje da je potrebno još mnogo toga učiniti na terenu da bi se politike EU-a sprovele u djelo. Prvo, države članice moraju bolje provoditi zakonodavstvo EU-a o prirodi. Više od tri četvrtine važnih prirodnih staništa u EU-u danas je u nepovoljnom stanju, a mnogim vrstama prijeti izumiranje. Zaustavljanje gubitka bioraznolikosti ovisit će i o tome koliko će se učinkovito briga za bioraznolikost uključiti u politike poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, regionalnog razvoja i trgovine. Reformirana zajednička poljoprivredna politika pruža mogućnosti za povećanu integraciju brige za bioraznolikost, ali uspjeh te politike ovisi o provedbi mjera na nacionalnoj razini u državama članicama. Naš prirodni kapital potrebno je prepoznati i cijeniti, ne samo u zaštićenim područjima, već i šire na kopnu i moru. Komisija trenutačno provodi provjeru prikladnosti direktiva EU-a o pticama i staništima kako bi procijenila postižu li se njihovi vrijedni ciljevi na najučinkovitiji način.

Europski povjerenik za okoliš, pomorstvo i ribarstvo Karmenu Vella izjavio je: „Iz ovog se izvješća može izvući mnogo pouka – vidljiv je napredak i ima dobrih primjera koje treba slijediti, ali potrebno je još mnogo raditi na uklanjanju nedostataka i postizanju naših ciljeva za bioraznolikost do 2020. Nema mjesta pretjeranom zadovoljstvu — gubitak bioraznolikosti znači gubitak sustava na kojem se temelji život. To si ne možemo priuštiti, a ne može ni naše gospodarstvo.”

Obnavljanje prirodnih staništa i izgradnja zelene infrastrukture i dalje predstavljaju izazov za Europu. Strategija EU-a za zelenu infrastrukturu – nakon što se provede – trebala bi donijeti brojne koristi u raznim sektorima, uključujući poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo. Invazivne strane vrste također su jedna od najbrže rastućih prijetnji bioraznolikosti u Europi jer nanose znatnu štetu poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, što EU stoji najmanje 12 milijardi EUR godišnje. Na snazi je nova Uredba EU-a za borbu protiv širenja invazivnih stranih vrsta, a radi se i na tome da se do početka 2016. sastavi popis invazivnih vrsta koje uzrokuju zabrinutost u EU-u.

EU na svjetskoj razini uvelike pridonosi zaustavljanju gubitka bioraznolikosti. Zajedno sa svojim državama članicama najveći je donator financijskih sredstava za očuvanje bioraznolikosti. EU je poduzeo početne korake za smanjenje neizravnih uzročnika gubitka bioraznolikosti, uključujući trgovinu divljim životinjama i nezakonito ribarstvo, te za uključivanje bioraznolikosti u svoje trgovinske sporazume. Novim globalnim planom za održivi razvoj do 2030. ponovno se naglašava potreba za ispunjenjem globalnih obveza u tom području.

Ova srednjoročna revizija objavljena je u isto vrijeme kao i anketa Eurobarometra koja pokazuje što Europljane brine s obzirom na trenutačno stanje bioraznolikosti. Najmanje tri četvrtine Europljana smatra da su životinje, biljke i ekosustavi ozbiljno ugroženi na nacionalnoj, europskoj i svjetskoj razini, a više od polovine smatra da će ih gubitak biološke raznolikosti osobno pogoditi.

Kontekst

Ciljevi strategije EU-a za bioraznolikost do 2020. jesu zaustavljanje gubitka bioraznolikosti i pogoršanja usluga ekosustava, njihovo obnavljanje u mjeri u kojoj je to moguće do 2020. te pomaganje u zaustavljanju gubitka bioraznolikosti na svjetskoj razini. Tom se strategijom postavljaju ciljevi u šest glavnih područja: potpunoj provedbi zakonodavstva EU-u o prirodi; održavanju i obnavljanju ekosustava i njihovih usluga; održivijoj poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu; strožem nadzoru nad invazivnim stranim vrstama te većem doprinosu EU-a sprečavanju gubitka bioraznolikosti na svjetskoj razini. Strategijom EU-a naglašava se potreba da se u potpunosti uzmu u obzir gospodarske i društvene koristi od doprinosa prirode te da se te koristi uključe u sustave za izvješćivanje i računovodstvo. Cilj je strategije i ispunjavanje obveza u području globalne bioraznolikosti na temelju Konvencije o biološkoj raznolikosti, a njome se pridonosi i novom globalnom planu za održivi razvoj do 2030.