Zastupnici Europskog parlamenta predlažu centralizirani europski sustav azila s nacionalnim kvotama

Dosadašnji neuspjeh zajedničkog europskog sustava azila u snalaženju sa sve većim brojem migranata poziva na radikalnu reformu tzv. Dublinskih pravila, rekli su zastupnici Odbora za građanske slobode u srijedu. Oni predlažu uspostavu središnjeg sustava za prikupljanje i raspodjelu zahtjeva za azil. Sustav, koji bi mogao uključivati kvotu za svaku državu članicu Europske unije, radio bi na temelju tzv. “hotspotova” iz kojih bi izbjeglice bile raspoređene.

Predložena revizija uredbe Dublin III (kojom se određuje koja je država članica odgovorna za obradu određenog zahtjeva za azil) nalazi se u rezoluciji o kojoj je glasao odbor. Tekst za koji su bile zadužene izvjestiteljice Roberta Metsola (EPP, Malta) i Kashetu Kyenge (S&D, Italija) odobren je s 44 glasova za, 11 protiv i jednim suzdržanim.

“Ozbiljnost situacije je ogromna. Prošle godine u našim morima utopio se 3,771 čovjek, a ove godine poginulo je već više od 450 ljudi, uključujući 77 djece. Kao političari, imamo obvezu da to ne ostane samo bezimena statistika. To su stvarni ljudi, sa stvarnim životom. Mi svi moramo činiti bolje – ravnodušnost nije opcija. Vrijeme je za akciju u svim aspektima – i na to poziva ovaj izvještaj”, rekla je izvjestiteljica Roberta Metsola (EPP, MT).

“Europa treba globalni pristup migracijama koji se temelji na načelu solidarnosti između država. Potrebno je globalno upravljanje koje propisuje načelo solidarnosti među državama, ravnopravnu podjelu odgovornosti i stavlja vrijednost života i temeljna prava u središte procesa”, rekla je izvjestiteljica Kashetu Kyenge (S&D, IT).

Tekst ističe da sadašnji sustav azila ne vodi dovoljno računa o posebnim migracijskim pritiscima s kojima se suočavaju zemlje članice s vanjskim granicama EU. Europski zastupnici traže promjene kako bi se osigurala pravednost i uzajamna odgovornost, solidarnost i brza obrada zahtjeva.

U 2015. godini, 1,83 milijuna osoba pokušalo je nezakonito prijeći vanjsku granicu EU-a (u usporedbi s 282,500 u 2014.), a u EU, Norveškoj i Švicarskoj podneseno je 1,4 milijuna zahtjeva za međunarodnu zaštitu , uz stalni porast od travnja.

Razmještaj

Tekst poziva države članice da ispune svoje obveze u vezi s hitnim mjerama za razmještaj, naglasivši da je do 3. ožujka 2016., samo 660 od 106.000 tražitelja azila koji su čekali preraspodjelu iz Italije i Grčke u druge zemlje EU uistinu i premješteno.

Oko preseljenja, zastupnici inzistiraju na tome da EU treba “obvezni zakonodavni pristup”, koji da bi imao utjecaj, mora osigurati preseljenje “smislenog” broja izbjeglica u odnosu na ukupne brojeve onih koji traže azil u EU.

O funkcioniranju “hotspotova”, Odbor za građanske slobode poziva na tehničku i financijsku pomoć za zemlje članice u koje izbjeglice prvo dolaze, kao što su Italija i Grčka, koje će im omogućiti da registriraju sve migrante, te od država traži da prihvate pomoć.

Zastupnici su također ukazali na ranjiv položaj maloljetnika, posebno onih koji putuju sami, te pozivaju na sustav zaštite djece kako bi se spriječilo zlostavljanje i iskorištavanje.

Schengen

U izvješću se izražava zabrinutost zbog odluke pojedinih zemalja članica koje su zatvorile svoje unutarnje granice ili uvele privremene kontrole, budući da te mjere dovode u pitanje pravilno funkcioniranje schengenskog prostora.

Povratak

Europski zastupnici zagovaraju “readmisijske” sporazume koji bi trebali imati prednost nad bilateralnim između država članica i trećih zemalja. Oni se zalažu da migrante treba vratiti samo ako je zemlja u koju se trebaju vratiti sigurna za njih.