Od početka ekonomske krize razina siromaštva u Europi je povećana, međutim, i kriza diskriminira. Vjerojatnije je da žene žive u siromaštvu nego muškarci. Odbor za ženska prava i jednakost glasuje 19. travnja o izvješću o ženskoj perspektivi siromaštva. Izvjestiteljica Maria Arena (S&D, Belgija) ističe kako je potrebno donijeti niz mjera kako bi se postigla ravnopravnost: “Moramo se boriti za roditeljske naknade za majke i očeve kako žene ne bi bile diskriminirane zbog majčinstva.”
Postoji li u Europskoj uniji odvojeni problem siromaštva među ženama?
Imamo više siromašnih žena nego muškaraca. Trenutno u Europi imamo 65 milijuna žena u siromaštvu, te 57 milijuna muškaraca. Razlozi zašto su žene pogođene više su brojni. Više je samohranih majki koje se brinu o djeci nakon rastave. Diskriminacija je također prisutna na tržištu rada. Programi štednje u krizi negativnije su se odrazili na stanje žena nego muškaraca: one više koriste javne usluge (obrazovanje, briga za djecu) te su više zaposlene u javnim službama. Kad dolazi do rezanja u javnim poslovima, žene su više na udaru.
Koje su skupine naročito ugrožene?
Imamo situaciju brojnih žena koje su same s djecom. Prema tome, ne radi se samo o siromaštvu žena, već i siromaštvu djece. Drugi razlog su neizvjesna radna mjesta. Žene češće rade na radnim mjestima uz skraćeno radno vrijeme ili s ugovorima na određeno. Neki ljudi tvrde da žene žele raditi skraćeno, međutim, ja nisam baš sigurna da je to istina. Možda je to mogućnost za visoko obrazovane ljude, ali nije za nisko obrazovane. Neizvjesno zaposlenje nije izbor. Treći razlog je tradicionalna uloga koju dajemo ženama u društvu. Diskriminacija je kada žena ne dobije posao zato što ima dijete, ili zato što bi mogla imati dijete u budućnosti. Četvrto, postoji razlika u mirovinama zbog koje žene koje su stare 65 godina žive u siromaštvu. Tijekom svog radnog vijeka imale su manje plaće, manje šansi u karijerama, stoga na kraju nemaju socijalno osiguranje sa svojim mirovinama. Žene su diskriminirane cijeli život – u obrazovanju, u zaposlenju, kod brige za djecu, brige za starije – to ih dovodi u siromaštvo.
U vašem izvješću govorite o “feminizaciji siromaštva” te utjecaju stereotipa. Jesu li razlozi za siromaštvo među ženama ukorijenjeni u društvu?
Imamo tradicionalno poimanje kako je “gospodarstvo” za muškarce, a “društvo” za žene. Gospodarstvo su radna mjesta, a obitelji su društvo. Tražimo zakonodavni pristup roditeljskom dopustu za očeve kako bi žene i muškarci imali iste prilike za biti uz djecu, te raditi. Moguće je postići ravnopravnost kakvu imamo u Skandinavskim zemljama. Inače je borba protiv siromaštva među ženama nemoguća.
Što trebaju po tom pitanju napraviti države članice i Europska unija?
Prvo trebamo točno znati o siromaštvu žena u Europi. Trebamo statistiku i točne indikatore. Trebamo postaviti garancije za djecu kako bi se borili protiv siromaštva među djecom što uključuje pristup zdravstvenoj brizi, obrazovanju, kulturi i adekvatnoj prehrani. Zatim trebamo rodni pristup garancijama za mlade te se moramo boriti za roditeljske naknade za majke i očeve kako žene ne bi bile diskriminirane zbog majčinstva