Desetljeća mirovnih pregovora s malo rezultata dovela su do sve većeg skepticizma o mirnoj budućnosti Izraela i Palestine. Mogu li ljudi živjeti jedni pored drugih? Fulvio Martusciello (EPP, Italija) i Martina Anderson (GUE/NGL, UK), predsjednici izaslanstava za odnose s Izraelom i Palestinom iznijeli su svoja predviđanja uoči posjete predsjednika Rivlina i Abbasa Europskom parlamentu ovog tjedna.
Hoćemo li doživjeti da Izrael i Palestina mirno koegzistiraju? Što je potrebno?
Anderson: To bismo svi podržali. Hoće li do toga doći ili ne, ovisi o političkoj volji obje strane. Netanyahu je nedavno najavio ulaganje od 18 milijuna dolara za nezakonita naselja, uz to što je proglasio desnog političara Avigdora Liebermana ministrom obrane. To pokazuje da izraelska vlada ne razmišlja ozbiljno o trajnom miru.
Martusciello: Svi se nadamo da će to mira doći i učinit ćemo sve što možemo s tim ciljem. Jako je važan dolazak predsjednika Izraela i Palestine. Svi zastupnici čine koliko mogu u potpori mirovnom postupku.
Koje su posljedice rata u Siriji i ISIL-a u pogledu sukoba između Izraela i Palestine?
Anderson: Budimo vrlo jasni. Trebamo se zapitati tko je stvorio tzv. Islamsku državu i tko ju financira. Ona trenutno zarađuju oko dva milijuna funti dnevno od naftnih bušotina koje okupira. Gdje taj novac prolazi u bankovnom sustavu? Dolazi do banaka u zapadnim državama, dok se nafta prevozi kroz Tursku u države članice. Moramo ozbiljno govoriti o suprotstavljanju ISIL-u i to je prvi korak.
Postoji iskrena volja za ostvarenje mira na Bliskom istoku. Rješavanjem palestinsko-izraelske situacije i nezakonite okupacije, aparthejd zakona i kako Izrael tretira ljude u okupaciji, pomogli bismo rješavanju drugih sukoba u regiji.
Martusciello: Izrael je spreman za mogući napad. Bio sam na Golanskoj visoravni i vidio sam rat, bombe i napade na udaljenosti od praktički 200 metara. Iznimno je važno da sve strane, uključujući Sjedinjene države i Rusiju, rade zajedno na postizanju mira.
Prošlog rujna Parlament je pozvao na novi pristup mirovnom procesu na Bliskom istoku koji bi u interesu imao mir i sigurnost Izraelaca kao i Palestinaca. Što se od tada promijenilo?
Anderson: EU ima ozbiljnu o konstruktivnu ulogu u razvoju mirovnog procesa. Europski parlament trebao bi u potpunosti podržati francusku mirovnu inicijativu koja zagovara pravedno i jednako zastupanje svih strana u sukobu.
Martusciello: Nije se mnogo toga promijenilo. Radimo dan po dan, i svakog dana imamo neki novi problem. Neki zastupnici ne žele govoriti o antisemitizmu. Kad govorimo o Izraelu, neke kolege imaju problem i to je problem u Europi.
EU je osudio nastavak širenja naselja na Zapadnoj obali. Što mogu učiniti EU i Parlament?
Anderson: Europska unija najveći je trgovinski partner Izraela, članak dva Ugovora o partnerstvu EU-a i Izraela kaže kako Unija treba biti zadovoljna s rezultatima Izraela u domeni zaštite ljudskih prava. Vjerujem da je Izrael jasno pokazao da ne zadovoljava međunarodne standarde zaštite ljudskih prava. Kada bi Parlament bio zaista privržen ideji – suspendirao bi Sporazum, što bi Visoka predstavnica Mogherini i Komisija trebali uzeti u obzir. Međutim, Parlament je već odlučio podržati označavanje robe proizvedene u naseljima. Znamo da je Izrael namjerno ciljao na skloništa koje je EU izgradio i financirao. Dakle, jasno je da Parlament ima osnove za akciju ako bi podržao suspenziju sporazuma.
Martusciello: Problem nije izgradnja nego prolivena krv mladih Izraelaca. Ako pogledate na karti i zaokružite područje terorističkih akcija – radi se o istim područjima jakog antisemitizma.